ako vam se svidi prvi dio, nastavit cu je objavljivat ovdje , a ako ne, nikom pa nista, nastavit cu je pisat sebi sa dushu, hehe
My life in ninja world!


xx 1.dio, How it begine xx
Hello moje ime je Kitsune*¹ i zivim u New Yorku. U ovoj
prici ispricat cu vam oj zivot u svijetu koji je tesko zamisliti. Moj zivot
poceo je rodjenjem kao i svaki drugi ljudski zivot. Rodila sam se jednog
sparnog ljetnog popodneva 1992. Otac mi je bio uspjesni novinar, a majka
tajnica u velikoj tvrtki. Imala sam obitelj kakovu svatko moze pozeljeti. Malu,
nasmijanu, uvijek sretnu, obitelj iz snova. No moj san uskoro je postao nocna mora.
Jedne kisne, jesenske noci dok smo se vracali sa nekakvog izleta, dozivjeli smo
prometnu nesrecu. Auto mojih roditelja otklizao je po mokroj cesti i udario u
prikolicu kamion. Iz prikolice su izletjeli spremnici sa zelenom tekucinom.
Moji roditelji su na mjestu poginuli, ali ja sam nekim cudom prezivjela.
Ispuzila sam iz razbijenog kamiona i stala pljackati po barama zelene tekucine.
Tada su mi bile 2 godine i nisam znala da ta tekucina izaziva mutacije, a posto
je bila pomjesana sa DNA razlicitih zivotinja izazvala je mutacije na mom DNA
koje su mi omogucile da se pretvaram u razlicite zivotinje.
Na cesti me je pronasao moj sensei*², Orenji sensei. On je bio
mutirani krokodil. Uzeo me u svoje skrbnistvo i naucio borilackim vjestinama te
kako da kontroliram svoje pretvorbe.
Godine su prolazile, a ja sam sve vise rasla. Napuila sam 13 godina.Te noci mi
je bilo jasno zasto je 13 nesretan broj. U nasem sklonistu napali su nas ¨Noga
ninje¨. Ubili su Orenji sensea, a mene su odveli Shredderu. On me je prisilio
da radim za njega. Dvije godine me je drzao u zatocenistvu tjerajuci me da ucim
i treniram zabranjene vjestine.
Kada sam napunila 15 godina dao mi je zadatak da pod svaku cijenu ubijem
nekakve Ninja kornjace. Nikad prije nisam cula za njih, niti sam znala kako
izgledaju. Znala sam samo jedno: ne napravim li ono sto mi je naredeno ostat cu
bez svog zivota. Tako sam krenula u pohod na njih. Samnom je isla skupina od 10
¨Noga ninja¨ kao potpora. Napali smo ih zasjede. Tada sam shvatila da su oni
samo cetiri kornjace koje su mutirale na slican nacin kao i ja, te da nisu
nista drugaciji od mene. Opozvala sam svoje ¨Noga ninje¨ te se pritajila u
nekakvo trosnom skladistu. Vecina me ispitivala zasto sam to napravila, ali ja
im nisam odgovorila, vec sam samo sjela u polozaj za meditiranje i zadubila se
u svoje misli drzeci svoju nodachi*³ katanu. Smisljala sam plan kako
da pobjegem od Shreddera i kako da se pridruzim Ninja kornjacama. Sati su
prolazili, a ja se nisam ni pomaknula. Negdje pred zoru sam otvorila oci i
osvrnula se oko sebe. Imala sam sta za vidjeti. Sve ¨Noga ninja¨ su lezale
bespomocno na ledima, a u uskom krugu oko mene stajali su oni. Cetiri Ninja
kornjace, promatrajuci svaki moj pokret, svaki udisaj i pomak oka, spremni me
napasti ako ucinim nesto nepazljivo...
*¹ kitsune: japp. lisica
*² sensei: japp. ucitelj
*³ Nodachi katana: katana za nosenje na ramenima, namjenjena
konjici, minimalne duzine ostrice 90 cm, premda ih ima sa duzinom ostrice i do
150 cm. Kitsunina je ova najduza verzija od 150 cm.

I hope you like it!
evo kako Kitsune sada izgleda:
Kitsune (klikni)

super je i kad asma pročitala skužila sam da se radi o onome animeu ninđa kornjače
skužila po onome shreeder i mutiranje kornjače
ali nisam gledala taj anime

hehe
meni je drago da ti se svida, because there is 8 more chapters, znaci sveukupno 9, hehe

meni se sviđa i zato jedva čekam onaj 4. XL

evo dugo ocekivani 4. nastavak

xx 4.dio, Vjerovati ili ne?! xx

>Men vec dva sata sjedim ovdje< ustala sam se polako da ne probudim Neru koja je spavala pored mene. Protegnula sam se, a poderana majica mi je otkrila gola ledja. Najezila sam se od hladnog zraka. Na desnoj lopatici mi je bila vidljiva tetovaza u obliku krokodilske sape, ali ne onakove koja predstavlja ¨Noga ninje¨. Ova je bila prava krokodilska sapa i ta tetovaza je dokazivala da sam bila ucenica Orenji sensea. Krenula sam nazad sjedati kada se se zid podigao i otkrio velika, dvokrilna vrata koja su se polako otvarala. Kada su se potpuno otvorila na njima je stajao mutirani stakor u smedem kaputicu i stapom. Lagano je doseta do mene te me zamolio da se sagnem. Sagnula sam se, zapravo vise kleknula na jedno koljeno, a on je samo gledao moju tetovazu i mrmljao nesto sebi u bradu. Okrenuo se i krenuo prema vratima signalizirajuci mi da krenem za njim. Uzela sam Neru u narucje i posla za njim. Usli smo unutra, a zid iza mene se spustio i vrata zatvorila. Nisam bila nesto previse iznenadena izgledom njihovog sklonista; izgledalo je slicno kao i ono u kojem smo zivjeli Orenji sensei i ja. S lijeve strane nalazio se poligon za vjezbu, na katu su bile spavaonice, a na desnoj strani maleni dnevni boravak i vrata koja su vodila najvjerovatnije u kuhinju. Stakor me poveo u dnevni boravak i pokazao mi rukom da sjednem. Sjela sam na spuzvasti jastuk za niskim stolicem, a sa suprotne strane posjedali su Ninja kornjace. Nisam se usudila pogledati ih u oci. Znala sam da cu u njima vidjeti optuzbe i negodovanje. Stoga sam se posvetila razgledavanju dnevnog. U kutu se nalazilo nekoliko omanjih saksijica sa ljekovit biljem, nasmjesila sam se tome. No primjetila sam da su ljutiti pogledi kornjaca upriti u mene pa sam stoga spustila glavu. Nakon par trenutaka vratio se i maleni stakor noseci pladanj sa cajnikom i salicama. Natocio je caj u salicu i pruzio mi je. Prihvatila sam ju te otpila gutljaj, ali idalje su kornjace ljutito gledali u mene. Spustila sam glavu i zagledala se u svoja koljena i Nerino ravnomjerno disanje. Minute su sporo prolazile, a tisina koja je vladala izludivala me.
¨Sigurno se pitas tko smo i zasto sam te pustio unutra¨, prvi je progovorio stakor. Bojala sam se progovoriti, pa sam samo tiho klimnula potvrdno glavom i nastavila piti caj.
¨Ja sam Splinter sensei ili Ucitelj Splinter, a ovo su moji sinovi, Leonardo, Donatello, Raphael i Michellangelo¨, predstavio se rukom pokazujuci na svagog od svojih sinova, te nastavio objasnjavati, ¨pustio sam te unutra zato sto sam na nadzornoj kameri koja je postavljena ispred vrata vidio tvoju tetovazu. Nisam znao da Orenji ima ucenicu, volio bih znati nesto vise o tebi¨
¨Moje ime je Kitsune. Cast mi je upoznati vas sve pogotovo nekoga tko je poznavao moga sensea¨, predstavila sam se
¨Kako mislis poznaovao? Zar se nesto dogodilo Orenjiu?¨, upitao je Ucitelj Splinter
¨Zao mi je sto vam to moram reci, ali Orenji sensei je umro prije dvije godine. Pao je od strane ¨Noga ninja¨ ¨. rekla sam tuzno
¨Od istih onih ¨Noga¨ kojima si se ti pridruzila!¨, ljutito je izjavio Donatello
Bijesno sam ga prostrijelila pogledom i zaustila da mu kazem sto ga ide, ali mi se u rijec ubacio Ucitelj Splinter: ¨Ispricavam se na grubim rijecima moga sina. Sigurno ti sa Orenjijevu smrt cesto prebacuju. Molio bih te, ako ti nije tesko, da mi ispricas sto se dogodilo kada je Orenji poginuo¨. Pricala sam im o tome sto se dogodilo nakon smrti Orenji sensea, o tome kako me Shredder mucio, stalno govoreci kako ja i kornjace imamo nesto zajednicko, ali nikada odredeno sto to. Kada sam zavrsila sa pripovjedanjem pogledala sam svakog od njih ravno u oci i zacudilo me to sto u njima vidim suosjecanje zbog onoga krosta sam prosla.
¨Dobro mislis li ti vec jednom reci sto mi to imamo zajednicko?!¨, upita je Michellangelo sa izrazito znatizeljnom facom. ¨Mutacije¨, odgovorila sam kratko. ¨Mutacije?!¨, zbunjeno je ponovio Michellangelo te se ustao i napravio krug oko mene te se vratio nazad na svoje mjesto, ¨Ja nevidim nista cudno na tebi, izgledas normalno.¨. Samo sam se nasmjesila i zatvorila oci. Treptaj oka i ja sam se pretvorila u lisicu. Sada su svi imali zapanjeni izrac na licu, cak ni Ucielj Splinter nije ocekivao ovako nesto. Ustala sam se i prosla iza leda Ucitelja Splintera mjenjajuci svoj oblik iz lisice u panteru. Dosla sam iza Michellangela te mu se prednjim sapama naslonila na ramena i spustila glavu u visinu njegove: ¨Vidis nasta sam mislila kada sam rekla da su nam mutacije zajednicke¨. Michellangelo je kimnuo glavom, ali i dalje zapanjeno gledao u mene. Krenula sam prema ostaloj trojci, opet mjenjajuci svoj oblik, iz pantere u orla. Vinula sam se u zrak i napravila par krugova iznad njihovih glava, a onda se spustila na Donatellovu ispruzenu ruku. ¨Ispricavam se zbog onoga sto sam rekao, nisam smjeo osudivati knjigu po koricama¨, rekao je naklonivsi glavu malo. ¨Isprika prihvacena, kao da se nije ni dogodilo¨, rekla sam takoder naklonivsi glavu, a zatim sam presla na Leonardovu ruku. ¨Dobro dosla u nas skroman dom!¨, rekao je. ¨Skroman?! Sigurno se salis! Ovo je sve samo ne skromno mjesto¨, rekla sam te se smijuci vinula ponovo u zrak. Svi su se smijali, svi osim Raphaela. On je namrgodeno sjedio i sijevao ocima prema meni. Pocela sam se spustati strmoglavljuci se na njega. Primjetila sam da jednom rukom cvrsto drzi drzak svog sai-a. Vec sam bila metar udaljena od njega kada je zamahnuo rukom drzeci sai. Vratila sam se brzo u ljudski oblik i cvrsto uhvatila njegov zglob blokirajuci napad...
ako ima nekih rijeci koje neznate sta znace, slobodno pitajte

ja tek sad prochitala prfu prichu -.-
jako mise svida jup jup ali mise neda dalje chitat...aime sto sam ljena kmee

EVO PROČITALA SAM !!!!!

baš me zanima što dalje
nadam se da će je Rafael prihvatiti
ako ne budala
i sve je razumljivo
ajd odo aj na blog objaviti 7 i 8 dio priče

a ja ih odo procitat, hehe

- EDIT -
PROCITALA I KOMALA